Milesa Ilić

ĐURĐEVDAN

 
Pošla poljem devojka na vodu
Uranila u pupoljak dana
Vodu pije sa usta cvetova
Rosom belom obraze umiva

Venac plete od đurđevskog cveća
Uvezuje zelenim granama
Namenjuje i Bogu se moli
Da joj dade sve čemu se nada

Grab upliće da se momci grabe
Koprivice da odgovor dade
Trn od gloga da razbije čini
Dren ucvali da sačuva zdravlje
 
I miloduh dragom da omili
Cvet jagode da bude rumena
Vrbu veže da tanka ostane
Belu brezu da podigne glavu

Žut maslačak da ne osta gladna
(Ako Bog da i sina nahrani)
Cvet đurđevka da ostavi traga
Kada prođe kraj dragoga dvora
Po mirisu da joj brzo dođe

Dva venčića cura načinila
Manjim vencem kosu okitila
A veći je na kapiju dala
Dom da čuva od svakakvih zala.